Kiše su pale, i jesen je tu svila pod lišće tugu nam svu. Dok sada lutam, sumoran dan, ti kažeš - „Plače jesenji san". Možda i plače - ko to sad zna? Odjeci to su dalekog sna, a ja ovdje pišem skriveno ti o našoj ljubavi, crveni stih. Odlaze, lutaju negdje, odlaze dani svi nemirne riječi drage plove sa njim sad Jeseni, stani tu, pod mojim prozorom, malo spokojstva daj nam, daj nam ti! Kiše su pale i kapljica šum zove na pusti daleki drum, da odem gdje bilo, sa tobom ja da tamo ostavim lutanja sva.